Major Vučko Ignjatović
Ubijen u četničkom međusobnom obračunu u Novoj Varoši, 26. juna 1942. godine
Đorđe Pilčević
|
|
Te iste večeri komandant sandžačkih četničkih odreda
major Miloš Glišić odredio je sudsko-lekarsku komisiju „za uvid smrti Vučka Ignjatovića”. Posle dobijenog izveštaja Glišić iste večeri šalje izveštaj Draži i Nediću o smrti Vučka Ignjatovića, naglašavajući da je „za akciju protiv Vučka postojao plan koji su stvorili okrivljeni četnici Prvog bataljona kojim komanduje Đurić i oni su verovatno znali o ovome”. Takođe, obaveštava ih da su pritvoreni Đurić, Ilić, Radulović i Lazović „koji se brane da je Vučko prvi izvadio pištolj, pa su ga oni uspeli da spreče i on se sam ubio u padu...”
Glavni organizator ubistva Vučka Ignjatovića, poručnik Radojko Đurić, prema nekim svedočenjima, kasnije je sproveden na Ravnu goru da mu se sudi, ali je uspeo da pobegne. Prešao je u ljotićevce i poginuo u leto 1944. godine u borbi protiv partizana na Ušću kao komandant Četvrtog bataljona srpskog dobrovoljačkog korpusa. Inače, pre toga, septembra 1942. godine, Radojko Đurić je bio u nemačkom zatvoru u Beogradu, ali je pušten, najverovatnije zahvaljujući Dimitriju Ljotiću.
U jednom izveštaju iz juna 1942. godine, u kome se takođe govori o Vučku Ignjatoviću, navedeni su i ovi redovi: „Ispraćaju posmrtnih ostataka majora Vučka Ignjatovića prisustvovao je veći broj građana Nove Varoši - i Srbi i muslimani.”
Od Vučka su se oprostili i Požešani, ispraćajući njegove posmrtne ostatke prema Kosjeriću, odnosnom rodnom Valjevu.